Bodljikava kruška toliko je prirodno uklopljena u suhe padine Sicilije, južne Španjolske i sjeverne Afrike da mnogi pretpostavljaju kako je ondje oduvijek rasla. Nije. Kaktus na kojem raste ovaj plod, Opuntia ficus-indica, potječe iz Meksika i prešao je Atlantik tek nakon što su Španjolci stigli u Ameriku.
Ovaj članak prati to putovanje, od meksičkih kuhinja do mediteranskih krajolika i, mnogo u novije vrijeme, do ružičastih napitaka i deserata koji se poslužuju u kafićima diljem Europe.
Meksičko podrijetlo
Opuntia ficus-indica je udomaćena biljka koju su ljudi oblikovali tijekom vrlo dugog razdoblja, a njezino se podrijetlo smješta u središnji Meksiko. Divlje vrste roda Opuntia rastu na velikom dijelu Amerike, ali veliki, slatki plod i jastučići s malo velikih bodlji, koji obilježavaju vrstu ficus-indica, rezultat su dugotrajnog uzgoja i selekcije.
U Meksiku se plod naziva tuna, a mladi jastučići nopales. Ondje su i dalje svakodnevna hrana. Jastučići se kuhaju kao povrće, a plod se jede svjež, miješa u rashlađene napitke ili kuha u slatkiše i sirupe.
Kaktus na nacionalnoj zastavi
Kaktus bodljikave kruške utkan je u meksičku povijest. Na nacionalnom grbu, koji se nalazi na meksičkoj zastavi, prikazan je orao kako stoji na kaktusu bodljikave kruške. To se odnosi na legendu o osnutku Tenochtitlana, prijestolnice Asteka na mjestu današnjeg Ciudad de Méxica, prema kojoj je orao na kaktusu označio mjesto na kojem je grad trebao biti izgrađen.
Malo je plodova toliko usko povezano s nacionalnim simbolom, a to mnogo govori o tome koliko je dugo ta biljka dio života u toj regiji.
Kaktus, kukci i poznata crvena boja
Bodljikava kruška ima još jedno, manje očito mjesto u povijesti. Kaktusi roda Opuntia biljke su domaćini košenilnom insektu, koji se u Meksiku uzgajao zbog intenzivne crvene boje dobivene iz njega. Nakon španjolskog osvajanja košenil je postao vrijedan izvozni proizvod za Europu, gdje se koristio za bojenje tekstila.
To je zasebna priča od boje ploda. Meso bodljikave kruške ružičasto je zbog vlastitih pigmenata, zvanih betalaini, a ne zbog košenila. Lako ih je zamijeniti jer su oboje povezani s istim kaktusom.
Prelazak Atlantika
Španjolski su brodovi u šesnaestom stoljeću prenijeli kaktus u Španjolsku. Odatle se brzo proširio diljem Sredozemlja. Biljci je potrebno malo vode, ukorjenjuje se iz jednog jastučića položenog u zemlju, a korisna je i kao plod i kao živa ograda, pa ju je bilo lako dijeliti i saditi.
Europski nazivi za nju još uvijek nose tragove tog putovanja. Naziv vrste ficus-indica znači indijska smokva i potječe iz vremena kada su Europljani Ameriku nazivali Indijama, pa naziv upućuje na Novi svijet, a ne na Indiju. Na engleskom se naziva i barbary fig, prema starom europskom nazivu za obalu sjeverne Afrike, gdje se biljka široko proširila.
Bodljikava kruška diljem Sredozemlja
Danas je ovaj kaktus poznat dio krajolika diljem južne Europe, sjeverne Afrike i Bliskog istoka. Sicilija se osobito povezuje s tim plodom, koji Sicilijanci nazivaju fico d'India, a čest je i u Španjolskoj, Portugalu, Malti, Grčkoj, Maroku i Tunisu.
Diljem Sredozemlja plod dozrijeva od kasnog ljeta do jeseni. Prodaje se na tržnicama i kod prodavača uz cestu, često već oguljen jer sitne čekinje na kori otežavaju rukovanje. Ljudi ga jedu rashlađenog, od njega rade džemove, sirupe i likere te ga koriste u sorbetima i voćnim desertima.
Gdje bodljikava kruška danas raste
Osim u Meksiku i na Sredozemlju, Opuntia ficus-indica uzgaja se u mnogim toplim i suhim regijama, uključujući dijelove Južne Amerike, istočne i južne Afrike, Bliskog istoka i Azije. Tolerancija na sušu i siromašna tla čini je korisnom kulturom ondje gdje se drugo voće teško uzgaja.
Na nekim se mjestima uzgaja uglavnom zbog ploda, a drugdje zbog jastučića, koji se jedu kao povrće ili koriste kao stočna hrana. U nekoliko se zemalja proširila izvan uzgoja i smatra se invazivnom biljkom, što podsjeća na to koliko se lako udomaćuje.
Budući da kaktus raste na nekoliko kontinenata, prah od bodljikave kruške može se proizvoditi od plodova uzgojenih u različitim regijama. Kupcu botanički naziv, boja i specifikacija govore više o prahu nego bilo koje pojedinačno područje uzgoja.
Od tržničkog ploda do sastojka za kafiće
Veći dio svoje povijesti u Europi bodljikava kruška bila je svježe voće u kojem se uživalo ondje gdje je rasla. Slabo podnosi transport: zreli se plod lako natuče, kratko traje i zahtijeva pažljivo guljenje. U sjevernoj Europi uglavnom je bila povremeni nalaz u specijaliziranim trgovinama voćem i povrćem.
Osušen i samljeven, plod postaje sasvim drugačiji proizvod. Prah od bodljikave kruške zadržava ružičastu boju i voćni okus u obliku koji se može skladištiti, dozirati i slati bilo kamo. To je otvorilo put plodu u kafiće, pekarnice i slastičarnice, daleko od svakog kaktusa, gdje se danas koristi za ružičaste latte napitke, glazure, gelato i smoothije.
Isto intenzivno obojeno meso koje privlači pažnju na sicilijanskoj tržnici čini latte od bodljikave kruške upečatljivim na pultu u Stockholmu ili Amsterdamu. Da biste saznali više o samom plodu, pročitajte naš vodič o tome što je bodljikava kruška, a za recepte i načine uporabe naš vodič o tome kako koristiti prah od bodljikave kruške.
Kupnja praha od bodljikave kruške
Kućni kuhari mogu isprobati plod u obliku praha s pakiranjem Prickly Pear Powder – 70g. Kafići, pekarnice i proizvođači kojima su potrebne redovite količine mogu zatražiti ponudu za proizvod Bulk Prickly Pear Powder 25kg, koji se skladišti i šalje iz Švedske.
